einverstanden Wir verwenden Cookies, um unsere Webseite für Sie möglichst benutzerfreundlich zu gestalten. Wenn Sie fortfahren, stimmen Sie der Verwendung von Cookies auf dieser Webseite zu. Weiterführende Informationen erhalten Sie in der Datenschutzerklärung.

Serbske tradicije a nałožki w gmejnje Hamor

Za čas pućowanja ludow w 6.lětstotku přińdźechu serbske a połobske słowjanske kmjeny do lědma wobsydleneho kraja dźensnišeje Hornjeje Łužicy. Mjez nimi běchu tež “Luticojo”, kotřiž dachu Łužicy jeje mjeno. Łužica woznamjenja posłownje přełožene “bahnojty a wódny kraj”.

Jenož w Hornjej a Delnjej Łužicy poradźi so Serbam, njehladajo potłóčowanja, zachować swoju identitu a swoje nałožki.

W lěće 1912 załožichu zastupjerjo 31 serbskich towarstwow třěšnu organizaciju Serbow Łužicy, Domowinu. Mjez nimi bě tež  serbski rěčespytnik a tehdyši Wochožanski farar Bogumil Šwjela. Wopomnjenska tafla při Wochožanskej cyrkwi dźensa na njeho dopomina.

Wutworiła je so z Domowinu organizacija, z pomocu kotrejež móža něhdźe 60 000 Serbow swoje zajimy jako připóznata narodna mjeńšina napřećo statej zwuraznić. K tomu słuša hajenje a spěchowanje rěče a kultury, nałožkow a wašnjow, kaž tež turistiske zwičnjenje swojeje domizny. W dwurěčnym sydlenskim rumje su zjawne zarjadnišća, wjesne tafle a pomjenowanja dróhow a pućow kaž tež listowe łopjena a pječaty zarjadow dwurěčne.

W našej gmejnje skutkuje Domowinska skupina Wochozy jako dźěl třěšneje organizacije Domowiny. Tuta woswjeći w lěće 2012 z mnohimi zarjadowanjemi 100. róčnicu swojeho załoženja. Wjesna skupina Wochozy załoži so w lěće 1946. Wona haji serbske nałožki kaž kermušne zarjadowanja, zapust a debjenje jutrownych jejkow a organizuje zarjadowanja ze serbskim wobsahom, kaž čitanja, přednoški abo nazymske koncerty.

Serbska rěč, jej zachowanje a wuwiće je hłowny zaměr Domowiny. Wona so we wšědnym dnju gmejny lědma hišće wužiwa a so tež na šulach wjace njewuči.

We wšelakich kónčinach Łužicy su so wutworili drastowe regiony. Wochožanska drasta słuša k drastowej skupinje wosady Wochozy-Sprjejcy-Čelno. Wona so lětdźesatki we zjawnosći njepokaza. Na iniciatiwu Domowinskeje skupiny nasta šěsć nowych holčacych a žónskich drastow, kaž tež šěsć dźěćacych. Wone so dźensa składnostnje wosebitych zarjadowanjow noša. Typiske su tu drastowe dźěle z čerwjeneho płatu, zdźěla dołhe šěroke rukawy kaž tež wušiwane čěpcy a pisane banty za wšelake hawby.

Nałožki a kultura Serbow su w našej gmejnje dźěl zjawneho žiwjenja. Dźěći swjeća na přikład 25.januara Ptači kwas. Wone staja na předwječoru taler na wokno. Jako dźak za picowanje ptačkow w zymje namakaja na ranje pječwo a słódkosće na talerju.

W póstniskim času ćahaja dźěći a dorosćeni pisani předrasćeni camprujo po wjeskach. Woni spěwaja spěwy a dóstanu za to słódkosće, jeja, połć a pjenjezy za swoju lutowarničku.

Debjenje jejkow k Jutram je drje najznaćiši nałožk Serbow. Jejo symbolizuje płódnosć. Dźensa móžeće tute małe wuměłstwa na mnohich wustajeńcach a w domizniskich stwach regiona wobdźiwać.

30.apryla nastajeja mužojo we wjeskach bjez pomocy techniki meje. Na wjeršku přičini so brěza. Wona je prěni štom lěta, kotrehož łopjena so zelenja a nalěćo připowěduja. Na njej je přiwjazana serbska chorhojčka abo serbska sekla. Na wječoru pala so tež wulke hromady hałzow, na nich paslena chodojta. Tute chodojtypalenje ma zymu wućěrić, płódny kraj zaručić a škodźe ludźi a skotu zadźěwać.

Srjedź meje so meja mjeta. Młodźi mužojo wjeski běža napřemo a prěni, kotryž je při wjeršku, je mejski kral.

Serbske tradicije a nałožki su wobstatk kulturneho žiwjenja w našej gmejnje.